Molitve poniznog uma pokreću unutarnje spoznaje duhovne energije koja djeluje na mističan način. No dovesti um u ponizno stanje svijesti je pothvat ravan putovanju na neku drugu planetu. Nije lako, ali nije nemoguće.
Molitve poniznog uma privući će Gospodinovu samilost koji je uvijek spreman pomoći onome tko je ovladao svojim umom i doveo ga k poniznosti.
No prije svega, što nije poniznost? Poniznost nije bacanje na koljena, gubitak dostojanstva ili poniženje. Postoje dva puta koja vode do poniznosti. Jedan je ispravan i vodi u duhovnu dimenziju, a drugi vodi u depresiju, osjećaje krivice i osramoćenosti.
Molitve poniznog uma otvaraju vrata srca
Poniznost ne traži, već nudi. Poniznost otvara put neopisive sreće i draži čiste ljubavi, neokaljane materijalnim odlikama.
Poniznost ne zahtijeva usluge, već prinosi darove. Poniznost je kralj svih osjećaja i velika snaga uma kada se spozna moć molitve poniznog uma.
Molitve poniznog uma pročišćavaju put do našeg osobenog bića, duše. One nam razjašnjavaju s blistavom jasnoćom samu bit nas kao duhovnog bića koje je privremeno stavljeno u materijalne okolnosti. Kroz njih se dostiže duboki izvor ljubavi i suosjećanja; razotkriva se neki osjećaj više sudbine i osobnog poziva. Makar i nakratko, poniznom umu natopljenog vjerom, može se ukazati oblik milosti koji čisti nagomilanu prašinu materijalne kontaminacije u srcu.
Četiri načela poniznosti
Poniznost je zreli plod duhovnog znanja. Kada upućujemo molitve ili mantramo mantru (koja je ponavljana molitva), prvo trebamo odati poštovanje onome kome usmjeravamo naše molitve, Bogu. Čovjek treba odati poštovanje Gospodinu s umom koji je prihvatio poniznost kroz predanost.
Ta se predanost dostiže kroz prakticiranje četiri načela poniznosti. Prvo je načelo odsustvo ponosa njegujući stav ponizne vlati trave. Drugo je načelo poniznosti dobrovoljno prihvaćanje trpeljivosti. Sveti nas ljudi uče kako treba biti tolerantan poput stabla. Treće nas načelo uči da ne smijemo tražiti poštovanje za sebe, a četvrto kako trebamo uvijek biti spremni odati poštovanje drugima. Poniznost je najveća snaga uma.
Slavljenje zacijeljuje rane zavisti
Nakon odavanja poštovanja, Gospodina treba slaviti izabranim riječima, veličanjem njegove milosti.
Tako se oslobađamo zavisti u srcu. Izvorna zavist jest zavist prema Bogu. Ta zavist prema Bogu je glavni uzrok pada duša iz duhovnog svijeta u ovaj materijalni privremeni svijet svakojakih vrsti ne valja i bijeda.
Zavist koju manifestiramo u našem srcu prema sebi i drugima je samo refleksija izvorne zavisti prema Bogu. Ona je poput duboke rane na srcu naše duše te zbog nje dolazimo o svakakve situacije koje nam zorno pokazuju pravo stanje naše svijesti.
Slavljenjem Gospodina zacijeljujemo tu ranu i donosimo mir sebi i drugima.
Povjeravanje uma
Nakon što smo slavili Gospodina, možemo sada povjeriti um Gospodinu ne tražeči ništa osim njegove milosti. Molitve poniznog uma nas dovode u povjerljivi odnos s Gospodinom.
U ovom dijelu molitve otvaramo srce božanstvu, ali na način da ne optužujemo, kritizirami ili jadikujemo. Bog je jednak prema svima i svakoga voli jednako. On je najbolji prijatelji svih živi bića i svi su dio njegove obitelji.
Stoga je najbolje govoriti Gospodinu o svojim osobnim izazovima i slabostima. Na kraju povjeravanja uma prepoznaje i potvrdite svoj status sluge i gospodinov kao Gospodara.
Prepuštanje kontrole
Pravi sluga ne traži ništa od gospodara. On ovisi o naklonosti gospodara. Tako sluga pokazuje vjeru u gospodara.
Ne trebamo pokušavati zahtijevati od božanstva da nešto učini kako mi želimo. To samo znači da smo mi onaj tko kontrolira ishod. Najbolje je odbaciti taj mentalitet kontrolora dok se trudimo upućivati molitve poniznog uma.
Najbolje se prepustiti volji Gospodina i pokazati vjeru u njegovu milost i odabir iskustva za nas. Želja za kontrolom ishoda molitve jedna je od najvećih vezanosti uma. Vezanost uma za rezultat, njegov plodonosni mentalitet i želja za kontrolom odvraćaju nas od primanja najboljih blagoslova. Oni su nepotrebni kod molitve poniznog uma.
Na kraju se zahvalimo Gospodinu na svoj milosti koji se pripremio za nas i kojom nas je do sada blagoslivljao.
Molitve poniznog uma prizivaju milost i blagoslove
Bog je potpuno neovisan u svom djelovanju i namjerama. On je Svevišnja Osoba, ali je vrlo ljubazan prema onima koji ga obožavaju s ljubavlju.
Nitko nije stvarno kvalificiran služiti Gospodina. No čak i onome koji pokušava služiti, a nije vrlo sposoban ili obdaren dobrim odlikama, milosrdni Gospodin prihvaća skromni pokušaj službe s ljubavlju.
Molitve poniznog uma mogu uvesti osobu u polje gospodinove milosti i nadvladati bilo koju prepreku za primanje blagoslova.
