Mistika večernje meditacije koja mi se dogodila tijekom posjete jednom svom prijatelju nadilazi bilo što u domeni normalnog.
Mistika večernje meditacije koja me je ostavila u čudu…
Grad na Jadranu, 2004. godine. Jesen. Zalazak sunca. U posjetu sam kod svog dugogodišnjeg prijatelja i njegove supruge. Ona je profesorica, a on je vedski brahmana.
Nas smo dvojica sami u dnevnom boravku njihovog stana i razgovaramo dok se on usput bavi Jyotish astrologijom jedne gospođe iz Švicarske i gleda njenu astrološku kartu.
Sunce je na horizontu i moj me prijatelj zamoli da ga na kratko ispričam dok on obavi večernju meditaciju na gayatri mantru. Već sam puno puta prisustvovao njegovim gayatri meditacijama, tako da mi je sasvim normalno kad sam s njim da u to doba dana mantra gayatri mantru.
Mistika večernje meditacije
Da razjasnimo… Mantra je zvučna vibracija koja mijenja vibraciju strukture atoma oko osobe koja je izgovara. Recitiranje mantre se odvija vibrirajući točno određenu formulaciju slogova na sanskritu. Sanskrit se smatra prvobitnim jezikom na ovoj planeti. Ima različitih vrsti mantri, ovisno o svrsi.
Gayatri mantra se tradicionalno izgovara tijekom tri dnevna vremenska perioda – za vrijeme izlaska sunca, podneva i, kao u ovom slučaju, za vrijeme zalaska sunca. Jedan od učinaka gayatri mantre je da privlači duhovnu energiju u naš materijalni svijet.
Gayatri mantra je namijenjena za duhovno napredne ljude i kada osoba dostigne uspjeh u njenom mantranju, može ući u duhovnu dimenziju.
Važno je napomenuti kako je za mantranje gayatri mantre potrebno steći određene kvalifikacije i slijediti sattvični način života. S gledišta modernog čovjeka, to može izgledati dosta isposnički, no brahmanama je to normalo i uobičajeno.
Mistična iskustva mogu stvoriti osjećaj bez utjecaja gravitacije
Čudni osjećaji...
I tako, nakon što me je zamolio za kratku pauzu ušutili smo da on to obavi, jer ništa ne smije prekinuti meditaciju dok se mantra. Nisam ni slutio što mistika večernje meditacije ima spremno za mene.
Sjedio sam na kauču, a on se okrenuo od mene prema zaslonu računala, zatvorio je oči i počeo izgovarati gayatri mantru, tiho, samo za sebe. Kako prije toga nisam nikad ništa primijetio pri njegovom mantranju, ni tada nisam ništa očekivao. Čak sam nešto gledao na mobitelu. A onda je počelo…
U jednom trenutku osjetim nešto neobično, ali taj osjećaj zanemarim. Nakon drugog čudnog osjećaja, odmah poslije prvog, pogledam u njega. On je i dalje okrenut meni leđima i čujem ga kako tiho mantra. Zatvorenih očiju blago pomiče glavu ljevo-desno, kao da je u nekom unutarnjem ritmu.
Misteriozni oblak
Pogledam lijevo od njega u otvorena vrata koja vode u hodnik i na vrhu vrata vidim sivo-bijeli oblak. Trepnem jer mislim da ne vidim dobro. Otvorim oči… još ih je nekoliko, ali raznih veličina i oblika. Svi su iste sivo-bijele boje.
Ta bijela boja kao da je iza imala svjetlo, samoobasjana i jarko je odudarala od olovno sive boje oblaka koji je također bio lijep, samo bez takvog izrazitog sjaja. Zbunjen od viđenog i u nevjerici, vraćam pogled na prijatelja. On sjedi u istom položaju, ali nema zida ispred njega, monitora, radnog stola, naslonjača od stolice… i vidim mu majicu preko cijelih leđa. Totalno sam zbunjen, uzbuđen i začuđujuće miran.
Maknem pogled sa njega na dnevni boravak kojeg više nema. Jednostavno nema! Samo on i ja u oblaku koji je oko nas u obliku kapsule.
Gledam u prijatelja jer nema ničeg drugog osim sjajnog sivo-bijelog oblaka. Izgledalo je kao da se kupamo u njemu. Nevjerovatno! Nezaboravno! Moje je tijelo olakšano, kao da nema gravitacije. Međitim ima je, jer obojica sjedimo na istom mjestu.
Tad pogledam u svoje noge i počnem ih pipati da vidim je li osjećam nešto. Osjećam, sve je u redu.
Duhovna mistična iskustva često dovode do oslobađanja uma i osjećaja dubokog mira
Savijanje vremena
U tom trenutku on prestaje s mantranjem, a mistika večernje meditacije nestaje. Gledam ga, otvara oči i sve je ponovo na svom mjestu. Osvrćem se oko sebe i vidim taj isti stan kao da se nije ništa dogodilo.
Kada se on na svojoj uredskoj stolici okrenuo prema meni da nastavimo razgovor, još pod dojmom, rekao sam mu šta sam doživio. On mi je kroz smješak malo pojasnio ono šta je za mene i danas misterija i najjače doživljen osjećaj nečeg neshvatljivog običnom smrtniku.
Imao sam osjećaj da je sve trajalo nekoliko, vrlo dugih, sekundi. Neobjašnjivo. Prijatelj mi je rekao da je mantrao desetak minuta. Kako to? Totalna mistika.
Činjenica da sam sve ova doživio pri potpunoj svijesti me još više začuđuje. Bio sam naspavan i nisam bio pod utjecajem ikakvih intoksikacija ili medicinskih lijekova.
Jedino mi je žao šta se nisam sjetio da dotaknem kauč na kojem sam sjedio. I danas me zanima je li bio tu ili bi ruka samo prošla.
Godinama se nakon toga nije ništa događalo, međutim ako se opet dogodi neću biti iznenađen kao prvi puta i vjerovatno ću biti spremniji da to dublje percipiram, ako se na takve čudne događaje uopće može uticati.
Do sljedećeg puta…
