Mistično iskustvo disanja može iz korijena transformirati našu svjesnost i način na koji doživljavamo sebe i svijet oko nas.
Donosimo priču od Andrije koji je doživio potpunu preobrazbu svijesti dok je pokušao primijeniti jednostavno znaje iz knjige koju je čitao.
Mistično iskustvo disanja kroz znanje iz knjige
Za vrijeme studija imao sam česte debate sa kolegama o razno raznim stvarima. Teme spiritualnosti počele su se sve češće provlačiti kroz naše razgovore, a pojedini su kolege tada čitali knjige nekog gurua.
Iritirao me svaki spomen na ikakve gurue i duhovne autoritete. Nisam do tada ništa od tog gurua pročitao, pa sam posudio nekoliko knjiga kako bi i dokazao kolegama koliko je to sve besmisleno i gubitak vremena. Navečer bih legao u krevet i čitao sa namjerom da nađem što više nelogičnosti i mana.
I tako jednu večer uzmem jednu knjigu i pročitam na početku tekst u kojem se taj guru ispričava ako slučajno njegove riječi, čitaoca te knjige, probude iz dubokog sna. Malo me iznenadilo to što se ispričava oko toga što će možda učinit nešto dobro za drugu osobu. Nisam niti znao kako me čeka mistično iskustvo disanja.
Ekspanzija svijesti i glas unutarnjeg vodiča
Nastavljam čitati knjigu i kao da mi se odjednom nešto preokrenulo u umu. Odjednom mi sve što piše počinje dobivati puno dublji smisao i kao da sam počeo upijati duboko u sebe njegove riječi.
Naiđem na da dio gdje je opisao jednu jednostavnu tehniku meditacije. Bilo je potrebno samo promatrati svoj dah za vrijeme normalnog disanja. Od tog trena sve dalje što se događalo bilo je za mene jedinstveno, magično i mistično iskustvo disanja koje mogu teško opisati, ali ću ipak pokušati.
Tijelo mi se podiglo nevjerojatnom lakoćom i sjelo u položaj lotosa. Kažem tijelo jer kao da sam osjećao odmak između sebe kao svijesti i tijela kojeg sam osjećao odvojeno od sebe, poput neke marionete. To je bilo tako neobično mistično iskustvo disanja, zbog kojeg sam osjećao kao da nisam moje tijelo.
Tako sjedeći zatvorio sam oči. Počeo sam promatrati svoj dah kojeg sam osjećao kao nikad prije u životu. Poput nekakvih energetskih snopova izlazio je i ulazio kroz moj nos do pluća.
U jednom trenutku začuo sam u glavi glas koji kao da nije bio moja misao nego mi se netko obraća iznutra. Intuitivno sam osjećao da je to glas mog unutarnjeg vodiča u srcu.
Savjetovao me da se skroz opustim. Poslušao sam ga i tad je počelo nešto poput propadanja u duboki bezdan unutar sebe. Uhvatio me strah jer se propadanje ubrzavalo i imao sam osjećaj da ponor nema kraja.
Rekao sam sebi da nemam što izgubiti i da budem hrabar, pa što bude. Propadajući tako, upao sam u nekakav ogromni prostor kojeg bih najbliže mogao usporediti sa svemirom kojim sam počeo plutati. U daljini sam ugledao malo svijetlo i zapitao sam se što je to. Glas mi se ponovno obrati i reče mi da sam ja to svijetlo.
Hmmm … pa zar sam tako mali? Zapitam se.
”Da, zato jer si daleko od njega, ali pokušaj mu se približiti.” reče glas.
Počnem letjeti prema svijetlu koje kako mu se približavam postaje sve veće i veće, da bi na kraju velikom brzinom uletio u njega kao u ocean energije.
“Iz samilosti prema njima, Ja, prebivajući u njihovim srcima, blistavom svjetiljkom znanja uništavam tamu rođenu iz neznanja.”
Gospodin Krišna, Bhagavad-Gita 10.11
Duša osjeća radost kada dotakne izvornu svijest
Taj trenutak i osjećaje ekstaze koji su me preplavili je nemoguće opisati jer nemaju veze sa ovim zemaljskim svijetom. Kad sam otvorio oči imao sam osjećaj da je ovo sad stvarnost i da je cijeli moj život do tad bio samo mutni san. Kao da je nešto u meni znalo da se čovjek može neprekidno ovako osjećati i da to zaslužujem te da to nije rezervirano samo za mene nego za svako ljudsko biće. Riječi „stvarnost“ i „istina“ su mi se ispisale u umu.
Osjećao sam cijelo svoje tijelo odjednom od glave do pete i prostor u sobi kao da je bio ispunjen mojom sviješću, kojom sam poput nekakvih ticala dodirivao strop i sve zidove sobe. Energija i svijetlo su mi bili vidljivi očima i imao sam osjećaj da bi svoju svijest mogao širiti van granica sobe i kuće do tko zna gdje.
Najneobičnije je bilo to što iako je bilo nevjerojatno iskustvo činilo mi se da sam samo provirio u „stvarnost“ a da je ona još puno veća i dublja. Počeo sam se smijati i plakati u isti tren zbog svega proživljenog.
Sve to proživljeno je trajalo možda dvadesetak minuta i to je bio prijelomni trenutak u mom životu kad sam shvatio besmislenost svih dosadašnjih ciljeva i odlučio da se posvetim traganju za Istinom.
Nikad poslije nisam to doživio iako je prošlo od tog događaja više od dvadeset godina. Doživio sam razna mistična stanja ali ovakvo mistično iskustvo disanja i susret sa sobom nije usporediv ni sa čim drugim.
.
Andrija Zokić
Rođen 1978. godine, u Splitu, živi u Kaštel Novom. Nakon završene likovne akademije (smjer kiparstvo), bavi se isttaživanjem sebe kroz umjetnost, spiritualnost i prirodu.
