Mistika vantjelesnog putovanja je nešto što mi se “slučajno”dogodilo i još sam danas pod utjecajem tog zadivljujučeg iskustva.
Izrazito sam sportski tip redovito vježbam , trenirao sam vaterpolo no uvijek sam osječao da ima nešto izvan od svakodnevnih iskustva.To me gorljivo zanimalo ali nisam imao nikakav pristup ni informaciju. Nekako sam se nadao i priželjkivao da se nešto dogodi kako bi imao iskustvo nečeg drugog.
Mistika vantjelesnog putovanja
Jednog sunčanog dana nakon treninga išao sam na fakultet biotehnologije jer sam imao obavezna predavanja za svoju edukaciju. Bilo je proljeće i ptice su na stablima veselo cvrkutale donoseći poznatu proljetnu atmosferu buđenja i optimizma.
Sjećam se da sam ušao u zgradu fakulteta, imali smo predavanje u prizemlju čini mi se da je bila predavaonica broj 27. Predavanje je bilo iz kemije.
Predavaona je bila u obliku amfiteatra, profesorica je bila na dnu amfiteatra a iza nje je bilo šest velikih ploča za pisanje. Sjedio sam u sedmom redu klupa na kraju pri prolazu da mogu što prije otići kad završi predavanje.
Predavanje je bilo na svojoj 15 minuti. Pogledao sam oko sebe druge studente kojih nije bilo puno. Većina je gledala u prazno, dok su drugi tipkali i bili na telefonu te provjeravali status na društvenim mrežama.
Profesorica se trudila, ali je njen pristup predavanju bio izuzetno monoton i jednoličan. Pored toga, kroz prozor su se čule umilne ptičice i cijela ta atmosfera me uljuljkala u stanje opuštenosti. Naslonio sam ruku na dlan i u jednom trenutku moj um je isključio predavanje. Osjetio sam kako mi se cijelo tijelo opušta.
Izlazak iz tijela
Spustio sam ruke na stol, naslonio čelo na dlanove i u trenutku sam se predao snu, ali moja je svjest ostala jasna i budna. Odjednom sam osjetio lakoću duha i odvoio se od tijela. Cijelo sam vrijeme bio svjestan, istovremeno gledao svoje tijelo kako spava na klupi.
Ispočetka sam bio iznenaden jer sam vidio da tijelo spava, a ja ne spavam i pitao sam se da li me drugi vide. Da stvar bude čudnija, lebdio sam u prostoru iznad svih njih i gledao što se događa. Kada sam shvatio da me nitko ne vidi ponio me osjećaj slobode i osjećao sam neko unutarnje zadovoljstvo koje je bilo gotovo ekstatično. Potpuno sam bio lišen pojma o vremenu i kao da sam bio uronjen u neku drugu realnost.
Povratak u “realnost”
Nakon nekog vremena sam se ponovo našao u tijelu koje spava, potpuno svjestan ali tijelo je i dalje spavalo. Vratila se ona povezanost s tijelom i onaj osječaj da sam ja tijelo. Međutim, tijelo je i dalje spavalo iako sam bio upotpunosti svijestan. Pokušao sam pomaknuti tijelo, ali mi nije uspjelo.
Polako me je počela hvatati panika, čuo sam zvuk zvona za kraj predavanja. Čuo sam kako kolege međusobno razgovaraju. I profesorica je pričala, ali ja nikako nisam mogao pomaknuti svoje fizičko tijelo.
Situacija je bila potpuno nerealna. Bio sam potpuno svjestan, ali tijelo je bilo uspavano i nije se moglo pomaknuti. Sve je to tako trajalo minutu ili dvije koje su se meni čini vrlo duge. Odjednom je sve sjelo na svoje mjesto i normalno sam se probudio, premda u šoku, ali i pozitivno iznenađen. Ova mistika vantjelesnog putovanja je to bila jedno fenomenalno iskustvo. Od onda sam se počeo više zanimati za duhovnost i ta me je moja želja dovela do dubljih saznanja.
